Piše:

Jelena Stojković

 

U ovom broju:

Reč  uredništva

Možda još uvek

nije kasno

Održivi turizam

deo IV

Carica  mora

Brižni otac i

zabrinuti vajar

Emil Ažar

deo II

Procesi u adolescenciji deo VI

Koracima Kolubarom

deo III

Filozofski fragmenti

deo VI

Nigde  'lada

nema

6:9 znakova DOMINO (XII deo)

 

 

 

 

 

 
 
 

 

Neotkriveno čudo prirode na krajnjem jugu Srbije

LEGENDE O VRAŽJEM KAMENU

 

 

Na krajnjem jugoistoku Srbije,  uz samu granicu sa Bugarskom i Makedonijom, u planinskim vrletima trgoviškog kraja, godinama prkose moćne kupaste stene nalik onima kod Kuršumlije , u daleko poznatijoj Đavoljoj varoši. I ime im je slično – ovo naselje takođe ima "veze" sa đavolima - zove se Vražji kamen.

Vražji kamen udaljen je od Trgovišta, svega, dva kilometra, međutim do njega nije lako stići, kameni put vijuga uz kanjon reke Pčinje i prolazi kroz predele netaknute prirode. A onda, na nadmorskoj visini od 800 metara, u blizini sela Donja Trnica, putniku namerniku zastaje dah , jer se pred njim pruža svojevrsni  muzej pod vedrim nebom! Kuće od kamena, blata i pruća, desetak kamenih kupa visokih pedesetak metara i jedna mala crkva. U tom naselju niko ne živi, u crkvi se niko ne venčava, a sve zbog legendi da je to  mesto  ukleto.O ukletosti ovog mesta postoji nekoliko legendi koje meštani iz ovog kraja nerado i sa strahom prepričavaju.

          Prema jednoj od njih, djavoli su, u nameri da usmere tok Pčinje prema Bugarskoj pokušali da spoje obale ove reke. Kidali su čitave stene sa okolnih brda, ali  reku nisu uspeli da ukrote. Videvši da su čak i oni nemoćni, a i kamenja im je ponestajalo, uputili su se prema Kosovskom Pomoravlju,  i baš tu su naišli na najveću stenu. Uprtili su je na leđa i vratili se da još jednom pokušaju da pobede prirodu. Usput su često zastajali i odmarali se, jer je stena bila preteška i za njih. Kad su stigli do sela Klinovac začuli su se prvi petlovi. Uplašeni da ljudi ne otkriju njihove namere, bacili su stenu pored jedne vodenice. Tako je, prema jednom predanju, nastao Vražji kamen.

Druga legenda pripoveda o tome da su Pčinjani godinama zidali crkvu pored reke. I kao u  čuvenoj pesmi "Skadar na Bojani", samo su tamo vile bile pakosnice, sve što bi oni tokom dana sagradili, đavoli bi tokom noći odnosili i ostavljali na Vražjem kamenu. Navodno su bili ljuti na seljane, jer ih nisu dovoljno poštovali. Kako god, na Vražjem kamenu ostala je crkva, do današnjih dana.

A za to što se u crkvi niko ne venčava Pčinjani takođe imaju "naučno" objašnjenje. U davna vremena zavoleli su se momak i devojka iz Donje Trnice. Njihovi roditelji nisu odobravali tu vezu. On je bio jedinac iz najbolje kuće u selu, a ona lepotica kakvoj nije bilo ravne u celom kraju, ali siromašna. Ali, bez obzira na negodovanje roditelja dvoje mladih rešilo je da svoju ljubav ozvaniči. Roditelji nisu imali više kud, te su rešili da naprave svadbu kakva dolikuje.

Venčanje je obavljeno u već pomenutoj crkvi na Vražjem kamenu. Kad su izašli iz crkve mlada i mladoženja uzjahali su, prema običaju, okićene konje. Međutim, njegov konj, uplašen od vike i svirke svatova, pojurio je prema provaliji i survao se u nju zajedno sa mladoženjom na leđima. Videvši to, mlada je skočila sa svog konja, potrčala prema litici i bez razmišljanja skočila, pavši preko mrtvog mladoženje. Tako se  veselje pretvorilo u veliku žalost. Od tada se, tvrde Pčinjani, u ovoj crkvi više niko nije venčao.

 

Uprkos legendama i pričama o tome kako je ovo mesto ukleto, narodom se proširilo i verovanje da boravak u ovoj crkvi leči neplodnost. Čak postoji i "specijalni recept" kako se to radi: kad je niko ne gleda, nerotkinja treba sa neke od fresaka da nastruže malo praha. Kad dođe kući od tog praha i vode treba da napravi napitak. Kad popije to, garantovano je, kažu ovde, ostati trudna.

Kako god, pred lepotom ovog mesta zastaje dah. A kad čovek sve to vidi svojim očima ne može a da ne pomisli da je to "đavoljih ruku  delo".

 Žalosno je što godinama unazad vlasti u Trgovištu, koje važi za najsiromašniju opštinu u Srbiji nisu prepoznali turistički potencijal ovog mesta, te osim meštana i slučajnih prolaznika retko ko zna za ovaj prirodni fenomen.

Vrati na vrh!

 
 
 |Kontakt | ©2007 Grada Design