Na početku
trećeg
milenijuma čovečanstvo ima
mogućnost
da
promeni zacrtani
put
razvoja i krene stazama održivog razvoja. Reč je
o teškom i mukotrpnom putu. Ipak,
alternative
nema:
ili će se uspostaviti
održivi razvoj, ili
ćemo
održati
stare
principe
sve
dok ljudska civilizacija ne propadne.
PREDLOG MODELA
ODRŽIVOG TURIZMA
U proceni
uticaja
turizma na prírodnu i socio-kulturnu
sredinu posmatranog
turističkog
mesta predlažemo
korišćenje
10
indikatora
održivog turizma, koje smo izveli, pre svega. na
osnovu
komparativnih
indikatora
održivog turizma EU, ali i
analizirajući
inicijalnu listu
indikatora
održivog turizma WTO. To su:
1.
Sezonski
karakter
prometa,
2.
Intenzitet
korišćenja
turističkih
kapaciteta,
3.
Odnos
broja turista i domicilnog stanovništva u
periodu pune
turističke
sezone,
4.
Gustina izgrađenosti turističkih kapaciteta,
5.
Upravljanje otpadnim materijama i otpadnim
vodama,
6.
Ugroženost ekosistema,
7.
Stanje i zaštita prirodnih i kulturnih dobara,
8.
Nivo i stepen realizacije turističkog
planiranja,
9.
Zadovoljstvo turista,
10.
Dolasci turista prema vrsti transporta.
U
zavisnosti od procene
efekata
turizma na životnu sredinu mogu se
koristiti
raziičiti
instrumenti za upravljanje turizmom i
neutralisati ili ograničiti uticaji njegovog
razvoja na životnu
sredinu. Izbor instrumenata treba prilagoditi
specifičnostima turističkog mesta,
karakteru
i
stepenu narušavanja životne sredine, a
optimalni
rezultati se mogu
postići
kombinacijom
više instrumenata.Napr.
u
slučaju stvaranja prevelikog nivoa buke u
turističkom
mestu ili nekom njegovom delu,
može
se
kombinovati
više instrumenata: pooštriti
standarde
dozvoljenog nivoa buke, ograničiti
pristup
posetilaca takvim mestima, edukativnim akcijama
uticati na promenu ponašanja pravnih ili
fizičkih lica koja
stvaraju
povećanu
buku.
Ukoliko se razvoju turizma u posmatranom
turističkom
mestu
pristupi
na pomenuti način i primene navedena
uputstva
moguće
je postići
značajne koristi i prednosti koje
pokazuju da se model održivog turizma uspešno
sprovodi u praksi.
To znači da
turizam:
·
podstiče razvoj svesti i razumevanje uticaja
koje turizam vrši na životnu
sredinu,njene
prirodne i
kulturne
vrednosti;
·
stimuliše profltabiinost privrede,
povećava
zaposlenost i nivo životnog
standarda
stanovništva u turističkim oblastima;
·
uključuje u proces donošenja odluka sve segmente
društva, što
omogućava
ravnopravnu koegzistenciju sa drugim
delatnostima koje su orijentisane na iste ili
slične
resurse
na
datom prostom;
stvara
rekreativne sadržaje koje, pored
domaćih
i inostranih turista, može da koristi domicilno
stanovništvo;
·
afirmiše
kulturni
identitet
lokalne
zajednice i poboljšava komunikaciju
između
ljudi
različitog
geografskog,
nacionalnog, socio-kulturnog porekla;
·
potvrđuje
značaj očuvanja prirodnih i kultumih vrednosti
za ekonomski i socijalni prosperitet lokalnih
zajednica.
 |
|
Model održivog turizma |
ZAKLJUČAK
Zaključci
sa zasedanja
Generalne
skupštine UN íz juna I997. godine ukazuju
da
skoro nijedan od važnih zadataka Agende 21 u
proteklih nekoliko godina
nije
ostvaren, nije
smanjena emisija
ugljen-dioksida,
nastavija se sa degradacijom prašuma, okeana,
nisu
zaštićene
ugrožene vrste
flore
i faune i dr.
Nezadovoljavajući
rezultati dosadašnje primene koncepcije održivog
razvoja,
potvrđuju
naše mišljenje da
ovu
koncepciju
ne bi
trebalo
shvatiti kao strogo
određenu
definiciju,
već
kao dugoročan proces
promena
u odnosima koji se uspostavljaju
između društvenih,
ekonomskih i prírodnih sistema.
Shodno pomenutom,
nameće
se zaključak da ostvariti uravnotežen nivo
turizma u kontekstu
održivog
razvoja, predstavlja kompleksan i dugotrajan
proces, koji uključuje níz aktivnosti, značajna
materijalna sredstva, adekvátnu
informatičku
i
kadrovsku podršku i dr.
Ostvarenje
suštinskih
etičkih
promena
kod svih učesnika turističkog procesa je
ključni
preduslov
održivog turističkog razvoja.
Koncepcija
održivog turizma iziskuje uspostavljanje
usklađenog
odnosa
između
čovekovih potreba
i
odgovornosti.
Iskustva Budve i Kopaonika nam sugerišu jasan
zaključak da takve promene još nisu
postignute,
odnosno ne u dovoljnoj
meri.
Od brzine i kvaliteta razvoja ekološke etike,
zavisiće
i stepen ostvarenja koncepcije održivog turizma.
Na
međunarodnom
planu,
turizam kao privredna delatnost i društveni
fenomen,
trenutno nije
u poziciji da uspešno odgovori zahtevima
koje
pred
njega
postavlja
koncepcija
održivog
razvoja,
jer
još
uvek
evoluira iz
faze
shvatanja problema ka
fazi
konkretnih akcija
zaštite
i
unapređivanja
životne sredine.
Pozitivni
rezultati ostvarenja održivog turizma,
usklađenog
za zahtevima
zaštite
životne sredine, na
lokalnom
nivou mogu se
naći,
na
primeru
španskog
Benidorma
i
nemačkog Hindelanga,
to najbolje
pokazuju.U
oblasti Alpa i
Mediterana moguće je
razvijati održivi turizam, iako su u ovim
regionima, po mišljenju mnogih
međunarodnih
eksperata,
negativni
uticaji turizma na životnu
sredinu
najizraženiji.
Pozitivna
međunarodna
iskustva treba da budu orijentacija
za
budući
razvoj turizma naših
primorskih, planinskih i banjskih centara, koji
se mora planirati na integralnim osnovama i
prilagođavati
karakteristikama i kapacitetu životne sredine
zbog svoje
heterogene strukture
i
naglašenog karaktera integralnosti u prostornom
funkcionalnom
smislu, turizam može da preuzme
vodeću
ulogu u
implementaciji
održivog razvoja, što
bi
bio
značajan stimulans
za
usmeravanje
budućeg
razvoja
saobraćaja,
trgovine i poljoprivrede.
Ostvarenje koncepcije održivog turizma iziskuje
zajedničke aktivnosti planera razvoja turizma,
eksperata različitih struka i donosilaca
ključnih
odluka.To
implicira
i
znatno
veću
teoretsku angažovanost geografa i turizmologa,
imajući u
vidu da ekološka i socio-kulturološka
problematika geoprostora čine fundamentalnim
istraživanja turizma u celini.
Koncepcija
održivog razvoja,kao najvažniji izazov i zadatak
turizma na početku 21.veka,treba da se temelji
na integralnom,holističkom pristupu koji
podrazumeva međusobnu povezanost i saradnju svih
činilaca koji utiču na razvoj turizma.Koncepcija
održivog razvoja predstavlja determinantu
budućeg razvoja turizma i preduslov opstanka na
tržištu. Održivi turizam je aktuelna ljudska
društvena potreba i dug prema budućim
pokolenjima.