Piše:

Ksenija Jovanović

 

 

U ovom broju:

Reč  uredništva

Možda još uvek

nije kasno

Carica  mora

Brižni otac i

zabrinuti vajar

Emil Ažar

deo II

Procesi u adolescenciji deo VI

Koracima Kolubarom

deo III

Legende o

vražijem kamenu

Filozofski fragmenti

deo VI

Nigde  'lada

nema

6:9 znakova DOMINO (XII deo)

 

 

 

 

 

 
 
 

TURIZAM, EKOLOGIJA I ISHRANA

ODRŽIVI TURIZAM

deo IV

   

       Na početku trećeg milenijuma čovečanstvo ima mogućnost da promeni zacrtani put razvoja i krene stazama održivog razvoja. Reč je o teškom i mukotrpnom putu. Ipak, alternative nema: ili će se uspostaviti održivi razvoj, ili ćemo održati stare principe sve dok ljudska civilizacija ne propadne.

 

 

PREDLOG MODELA ODRŽIVOG TURIZMA

 

       U proceni uticaja turizma na prírodnu i socio-kulturnu sredinu posmatranog turističkog mesta predlažemo korišćenje 10 indikatora održivog turizma, koje smo izveli, pre svega. na osnovu komparativnih indikatora održivog turizma EU, ali i analizirajući inicijalnu listu indikatora održivog turizma WTO. To su:

1.     Sezonski karakter prometa,

2.     Intenzitet korišćenja turističkih kapaciteta,

3.     Odnos broja turista i domicilnog stanovništva u periodu pune turističke sezone,

4.     Gustina izgrađenosti turističkih kapaciteta,

5.     Upravljanje otpadnim materijama i otpadnim vodama,

6.     Ugroženost ekosistema,

7.     Stanje i zaštita prirodnih i kulturnih dobara,

8.     Nivo i stepen realizacije turističkog planiranja,

9.     Zadovoljstvo turista,

10.                       Dolasci turista prema vrsti transporta.

 

U zavisnosti od procene efekata turizma na životnu sredinu mogu se koristiti raziičiti instrumenti za upravljanje turizmom i neutralisati ili ograničiti uticaji njegovog razvoja na životnu sredinu. Izbor instrumenata treba prilagoditi specifičnostima turističkog mesta, karakteru i stepenu narušavanja životne sredine, a optimalni rezultati se mogu postići kombinacijom više instrumenata.Napr. u slučaju stvaranja prevelikog nivoa buke u turističkom mestu ili nekom njegovom delu, može se kombinovati više instrumenata: pooštriti standarde dozvoljenog nivoa buke, ograničiti pristup posetilaca takvim mestima, edukativnim akcijama uticati na promenu ponašanja pravnih ili fizičkih lica koja stvaraju povećanu buku.

         Ukoliko se razvoju turizma u posmatranom turističkom mestu pristupi na pomenuti način i primene navedena uputstva moguće je postići značajne koristi i prednosti koje pokazuju da se model održivog turizma uspešno sprovodi u praksi.

         To znači da turizam:

·        podstiče razvoj svesti i razumevanje uticaja koje turizam vrši na životnu sredinu,njene prirodne i kulturne vrednosti;

·        stimuliše profltabiinost privrede, povećava zaposlenost i nivo životnog standarda stanovništva u turističkim oblastima;

·        uključuje u proces donošenja odluka sve segmente društva, što omogućava ravnopravnu koegzistenciju sa drugim delatnostima koje su orijentisane na iste ili slične resurse na datom prostom; stvara rekreativne sadržaje koje, pored domaćih i inostranih turista, može da koristi domicilno stanovništvo;

·        afirmiše kulturni identitet lokalne zajednice i poboljšava komunikaciju između ljudi različitog geografskog, nacionalnog, socio-kulturnog porekla;

·        potvrđuje značaj očuvanja prirodnih i kultumih vrednosti za ekonomski i socijalni prosperitet lokalnih zajednica.

 

      

Model održivog turizma

 

 

ZAKLJUČAK

 

         Zaključci sa zasedanja Generalne skupštine UN íz juna I997. godine ukazuju da skoro nijedan od važnih zadataka Agende 21 u proteklih nekoliko godina nije ostvaren, nije smanjena emisija ugljen-dioksida, nastavija se sa degradacijom prašuma, okeana, nisu zaštićene ugrožene vrste flore i faune i dr.

       Nezadovoljavajući rezultati dosadašnje primene koncepcije održivog razvoja, potvrđuju naše mišljenje da ovu koncepciju ne bi trebalo shvatiti kao strogo određenu definiciju, već kao dugoročan proces promena u odnosima koji se uspostavljaju između društvenih, ekonomskih i prírodnih sistema.

       Shodno pomenutom, nameće se zaključak da ostvariti uravnotežen nivo turizma u kontekstu održivog razvoja, predstavlja kompleksan i dugotrajan proces, koji uključuje níz aktivnosti, značajna materijalna sredstva, adekvátnu informatičku i kadrovsku podršku i dr.

       Ostvarenje suštinskih etičkih promena kod svih učesnika turističkog procesa je ključni preduslov održivog turističkog razvoja. Koncepcija održivog turizma iziskuje uspostavljanje usklađenog odnosa između čovekovih potreba i odgovornosti.

       Iskustva Budve i Kopaonika nam sugerišu jasan zaključak da takve promene još nisu postignute, odnosno ne u dovoljnoj meri. Od brzine i kvaliteta razvoja ekološke etike, zavisiće i stepen ostvarenja koncepcije održivog turizma.

       Na međunarodnom planu, turizam kao privredna delatnost i društveni fenomen, trenutno nije u poziciji da uspešno odgovori zahtevima koje pred njega postavlja koncepcija održivog razvoja, jer još uvek evoluira iz faze shvatanja problema ka fazi konkretnih akcija zaštite i unapređivanja životne sredine.

       Pozitivni rezultati ostvarenja održivog turizma, usklađenog za zahtevima zaštite životne sredine, na lokalnom nivou mogu se naći, na primeru španskog Benidorma i nemačkog Hindelanga, to najbolje pokazuju.U oblasti Alpa i Mediterana moguće je razvijati održivi turizam, iako su u ovim regionima, po mišljenju mnogih međunarodnih eksperata, negativni uticaji turizma na životnu sredinu najizraženiji.

       Pozitivna međunarodna iskustva treba da budu orijentacija za budući razvoj turizma naših primorskih, planinskih i banjskih centara, koji se mora planirati na integralnim osnovama i prilagođavati karakteristikama i kapacitetu životne sredine zbog svoje heterogene strukture i naglašenog karaktera integralnosti u prostornom funkcionalnom smislu, turizam može da preuzme vodeću ulogu u implementaciji održivog razvoja, što bi bio značajan stimulans za usmeravanje budućeg razvoja saobraćaja, trgovine i poljoprivrede.

       Ostvarenje koncepcije održivog turizma iziskuje zajedničke aktivnosti planera razvoja turizma, eksperata različitih struka i donosilaca ključnih odluka.To implicira i znatno veću teoretsku angažovanost geografa i turizmologa, imajući u vidu da ekološka i socio-kulturološka problematika geoprostora čine fundamentalnim istraživanja turizma u celini.

       Koncepcija održivog razvoja,kao najvažniji izazov i zadatak turizma na početku 21.veka,treba da se temelji na integralnom,holističkom pristupu koji podrazumeva međusobnu povezanost i saradnju svih činilaca koji utiču na razvoj turizma.Koncepcija održivog razvoja predstavlja determinantu budućeg razvoja turizma i preduslov opstanka na tržištu. Održivi turizam je aktuelna ljudska društvena potreba i dug prema budućim pokolenjima.

 

 

Vrati na vrh!

 |Kontakt | ©2007 Grada Design